Da, samo jedna emotivna luda, rodjena sa greskom.....To bi bila moja malenkost.... Stvorena da volim, da dajem, da prastam, da gubim, da najbolje izgledam kad se najgore osjecam...... Ali, prijatelji znani, neznani i svi ostali, neprijatelji cak...Krenulo je nabolje, nadasve mi je dobro na poslovnom planu, presretna sam, konacno radim u svom poslu, kak bi purgeri stari rekli 'fahu'. Danas sam

Ja stvarno neznam da li sam dobila to Rovinjsko ludilo pa me nikad neće to prokletstvo pustiti, ali ovo je sve gore...... Još sam tu, maznuli su mi mobitel, viđam Edija, ko' za vraga svaki dan i kad hoću i kad neću, ne jedem, ne spavam, ako spavam imam noćne more, oprostite, ali pucam po šavovima...... Da stvar bude još gora, kadc sam htjela zbrisati u ZG zapadao je šugavi snijeg u Gorskom

Dakle, kakva sranja dozivih od jucer...... Sad moj Dankec i ja pijemo kamomillu da se oporavimo od sugavo rovinjskog ludila i pristigle gripe. sto se tice Edija P. padam u sve vecu i vecu depru.....Mislim da cu se vratiti na Xanaxe. Serem sama po sebi, ma koji je uopce pojam ljubavi u mom bijednom zivotu? Danko je inace Edijev prijatelj, koji se u toj konfuziji zrtvovao za mene, zamislite! Jos

Dragi moji,nisam izdržala da ne odem u Rovinj, taj grad moje vječne patnje, ali kojeg toliko volim. Juučer sam bila na kavi sa Edijem, rekla mu sve što si nismo rekli na mom odlasku iz grada, joj bilo je takvih suza za popizdit.... Plakalo se, da se razumijemo-na obje strane.....:p Ali, kako bi rekli moji istrijani 'A ĆA ĆEŠ'.....:) BTW, spavam kod mog best frienda profesora, živog teroriste,

Evo probudih se i posjetio me moj AN prijatelj, također ovisnik,uspješni apstinent. I kaj on meni veli, nakon moje sinošnje depresije, nakon vraćanja svojih sjećanja u Rovinjsku bol i patnju.... Veli on, da si popijem pivicu, a ja njemu pa kaj je tebi,ti od jutra sauga? tu pivu ko' da je Fanta........???? Onda smo se počeli pak, raspravljati dal' su Xanaxi dobri nakon skidanja s heptanonske

Evo me opet, u zelji da pomognem svima koji misle da je njihov problem nerjesiv.Naprotiv, ekipo moja..... Svi se mi pitamo, zasto bas ja....? Zasto je bas nasa slika tako iskrivljena, vec nekoliko godina? Zasto taj mracni put kojim hodamo ima samo jednu, utabanu stazu... Znam da je to pitanje koje muci mnoge ovisnike, ali na svom i jos brdo primjera znam i da postoji izlaz. Bilo je dana kada

Jao ekipa, kako sve može krenuti nabolje...!!!!!! Ma kakva nada kurva,kurve smo mi koji si takav život krojimo i damo krojiti. A život je tako lijep..... I kao što Salamandrina reče, kako voli svoj posao, tako i ja obožavam svoj.I sada mi se pruža životna prilika! Ali,trebalo je doći do toga da mi se to desi, da ponovo budem sposobna za rad, normalan život, vraćanje u realnost iz kaosa i

ZAR DA I DALJE BUDEMO STRANCI U SVOJIM TIJELIMA,PROPALE DUŠE,'JUNKERSKA DJUBRAD'....PA ,DA IPAK MI SMO SAMO OVISNICI,TAKO NAS DRUGI GLEDAJU,KAO PROPALITETE,NE PITJUĆI SE IZ KAKVIH SMO VISOKO OBRAZOVANIH FAMILIJA,DA LI SMO MI TI KOJI SMO VISOKO OBRAZOVANI.MA,NIJE TO TAKO NI BITNO,EKIPA DRAGA... BITNO JE DA SHVATIMO BIT APSTINENCIJSKOG SINDROMA,PREŽIVLJAVANJA KRIZE,KOJA JE NIŠTA U ODNOSU NA BOL

NEZNAM TOČNO KAKO BIH OPISALA TAJ KAOS OVISNOSTI, KOJI SVI SMATRAJU TAKO ZANEMARIVIM, LAKO RIJEŠIVIM, MA PROĆI ĆE KAŽU..... BILA SAM IZVANREDAN ĐAK,DIPLOMIRALA U ROKU, KĆER JEDINICA PUNA PERSPEKTIVE I NADE ZA SVOJE RODITELJE. UVIJEK OBOŽAVANA U DRUŠTVU,GLAVNA ANIMATORICA, VESELJAK... KO' BI REKAO DA SE IZA TE USPJEŠNE MLADE, LIJEPE DJEVOJKE KRIJE OVISNICA O KOKAINU.... E, PA DOŠLO JE VRIJEME DA

Da samo znate koliko sam se puta zapitala zašto.... Imala sam 16 godina kada su me putevi odveli u nepoznato,u bezdan.Sada imam 25 godina,uspješno apstiniram od moje jedine ljubavi-kokaina.Kako i ne kad je jedino ta droga bila odana mojem srcu,tijelu,duši.... Bijeg od stvarnosti,te bijele linije,stakleni stolovi posuti tim divnim prahom... Tako sam tada razmišljala,jer bila sam voljena u