Deep WEBlog

Subutex - kraj

noreply@blogger.com (deep) — Thu, 03 Mar 2005 05:42:00 +0000

Po�elo je negdje oko Bo�i�a. Svaki novi Subutex prire�ivao mi je nova sranja. Vi�e se nisam osje�ala dobro, smetao mi je i �inio me potpuno rastresenom. Osje�ala sam se, blago re�eno, lo�e.
Najdra�i, njegova sestra i ja krenuli smo par dana prije Bo�i�a kod njega. Mislila sam, odli�no, idemo malo na more, svje�i zrak, mir, sredit �e se zbrka u mojoj glavi. Koja je bila poprili�na zadnjih nekoliko dana. Me�utim, ve� na putu prema dole meni je bilo lo�e. Imala sam osje�aj koda �u isko�it iz vlastite ko�e. Znojila sam se, bila sam sama sebi �udna i sve oko mene je bilo �udno. Kad sam ne�to htjela re�i jedva sam normalno otvarala usta, glas mi je bio nekako druga�iji i jedva sam kontrolirala ja�inu svoga glasa, tako da je u par navrata Najdra�i rekao da se prestanem derati ili da glasnije govorim jer me ne �uje. Sklup�ala sam se na suvoza�evom mjestu, uzela Cosmo i pretvarala se da �itam. Ruke su mi se tresle, dlanovi znojili i mislila sam da �u izludit. Muzika me �ivcirala i imala sam osje�aj da sam na nekom lo�em tripu.
Kad smo stigli ve� je bio pao mrak i ja sam odahnula. Nekako sam 'odradila' ve�eru i ve�er u krugu obitelji i jedva sam �ekala da legnem. Umor me lomio, ali zaspati nisam mogla. Vrtila sam se nekoliko sati prije nego sam zaspala. Najdra�i je naravno zaspao �im je vidio jastuk.
Ujutro sam se probudila i popila Subutex. I opet, sve ispo�etka. A trebam biti normalna. Jer njegovi neznaju ni�ta o mome ovisni�kom �ivotu. Popili smo kavu, nisam ni�ta jela jer mi se hrana gadila. Nekako sam izgurala do ru�ka. Pa onda do ve�ere. I tako 5 dana. Bje�ala sam �im sam mogla od tu�ih pogleda, skrivala se u sobi sama sa svojim bolesnim halovima, nave�er nisam mogla zaspati i svakim je danom bilo sve gore i gore.
Zadnju je ve�er Najdra�i iza�ao sa prijateljima, a ja sam ostala doma. 2 sata �inila su se kao vje�nost. Mislila sam da �u poludit od halova koji su me prali. Sklup�ala sam se u krevetu, pokrila se preko glave, no ni�ta nije pomoglo da se barem malo smirim. �ula sam kako se razgovaraju na donjem katu, svaku rije�, smijeh, a vani je puhala bura i to sve zajedno je bilo toliko glasno i paralo mi je u�i. Tek kad je on do�ao i zagrlio me, nekako sam se 'smirila'. Plakala sam ko ki�na godina i rekla mu da ja vi�e ne�u piti Subutex jer takvo tripoidno stanje vi�e nemogu podnjeti.
Slijede�i dan vratili smo se u Zagreb, Subutex nisam popila i tako je po�elo skidanje sa Subutexa. �im sam do�la doma, nazvala sam Doca i objasnila mu �ta mi se de�ava i rekao mi je da je to normalno kod neke skupine ljudi. Da mi se organizam napunio Subutexom i da vi�e nemo�e podnjeti i da izdr�im koliko mogu do slijede�eg. Ali da ne prekidam tako naglo, ve� da radim �to ve�e razmake. I opet, po neznam koji put, krenulo je. Skidanje. No, ovaj puta je to bilo ne�to sasvim druga�ije od onoga na �to sam ve� bila navikla. Neusporedivo sa bilo kojom krizom koju sam do�ivjela.
Slijede�ih mjesec dana bio je pakao. Puna 2 tjedna me pralo to bolesno tripoidno stanje mozga, ve� sam pomi�ljala da se nikad ne�u vratit u normalu. Znojila sam se i smrdila ko svinja, osje�ala da kroz svaku poru na momu tijelu izlazi otrov. Za�udo nisam bila �iv�ana, ni�ta nije boljelo, ali tepla me zima i nisam mogla spavati. Samo bi satima buljila u ne�to. Bolje re�i kroz ne�to. Spavala nisam danima i polako me lomilo. Popila sam ukupno 2 Subutexa nakon Nove Godine, a zadnja �etvrtina koju sam stavila u usta je zavr�ila u wc-u. Povratila sam ju. Valiume i Catapresane sam izbjegavala, tu i tamo bi popila jednu-dve tablete. Uza sve to, vukla sam preko mjesec dana neku kretensku temperaturu, ali nisam i�la doktoru jer nisam htjela da me vidi u takvom stanju. Jebeni ponos. I onda je jedan dan bilo bolje, pa drugi jo� bolje i tako svaki dan sve je postajalo bistrije i normalnije.
Jednog sam se jutra probudila normalna, naspavana i s osmjehom na licu. Zagrlila sam Najdra�eg. To je jutro bilo kraj svih mojih sranja i ovisnosti.

Nikad vi�e

noreply@blogger.com (deep) — Thu, 03 Mar 2005 04:47:00 +0000

Dugo me nije bilo.
Dugo vremena nisam pisala 100% �ista. Napokon, do�ao je kraj mojem robovanju svakakvim drogama, pilsevima i ostalim sranjima. Pakleno sam se namu�ila sa skidanjem, ali sada mogu barem re�i da je sve iza mene i da sam slobodna. Potpuno slobodna. Bilo je brdo uspona i padova, ali ovaj put mirne du�e mogu re�i da se vi�e ne vra�am. Ni pod razno. Ni u stanju najve�eg ludila. Nema �anse. Ne mijenjam vi�e sebe i svoju slobodu za ni�ta.

Petak je bio metak

noreply@blogger.com (deep) — Sat, 04 Dec 2004 16:14:00 +0000

Ajde bar sam ne�to napravila kako sam zamislila. Ne pijem 3 tbl, ve� 2 tbl Subutexa dnevno, ali ih pijem svaki dan. Ono �to sada radim je da pove�avam razmake izme�u popijenih tableta - tako sam npr. ju�er popila u 8 ujutro, a danas u 16 sati. 'Polako, ka�e Doc. Radi �to ve�e razmake i napravit �e� i to da ih pije� svaki drugi dan. Kud uvijek �uri�?!' �urim, naravno da �urim...�to prije prestati. Jer me ovo vra�a unazad. Jer mi je ovo �amar�ina koja boli vi�e od i�ega. No, kako je tako je, i iz svoje ko�e nemogu izletiti. Ali, barem mogu biti normalna, obavljati stvari, razmi�ljati, �to na drugim pilsevima nisam mogla.

Ju�er sam imala jutarnju jurnjavu. Dizanje u pol 8, pa onda kupaona, sre�ivanje, jurnjava s jednog na drugi kraj grada, pa kod doktorice po uputnicu za kontrolu kod kirurga, pa obavi ovo, ono, onda jo� po recept i 10-minutni razgovor kod Doca. Spu�tala sam se prema izlazu, jer me Najdra�i opet �ekao u autu (sre�a moja), kad zove on i pita 'Jesi gotova?!'. Rekoh 'Jesam, ali idem vidjet kakva je gu�va na kirurgiji pa da obavim i kontrolu kod kirurga, kad sam ve� tu'. Nije mu ba� bilo drago, ali rekao je da odem provjerit iako je on bio za opciju da odem u ponedjeljak. Ulazim unutra, prvo me o�inuo smrad i zagu�ljivost ambulante na kirurgiji, pogledam na plo�u i pi�e da mi doktorica prima pacijente do 10 sati - pomislih sranje! Pitam sestru na �alteru, ka�e ona 'Radi doktorica, ima dosta naru�enih (naru�enih?!), samo odite tamo pred njenu ambulantu'. Pokucam ja na vrata ambulante, otvori mi mlada ljubazna sestra, ja joj objsnim za�to sam do�la i ka�e ona 'A pri�ekajte malo, evo dolazi doktorica sa odjela, primit �e vas prvu, operirani imaju prednost'. Za 10 min evo doktorice, sestra me odmah zove unutra, ja se po�ela skidat, doktorica ka�e 'Ma nemorate se skidat, dajte da vidim...aha, super...to je to, nemorate vi�e dolazit na kontrole. Gotovi ste.' Izlazim van nakon 3 minute, svi me gledaju, naravno nakon po�etnog gun�anja o tome kako idem preko reda i pitaju - 'Kaj ste ve� gotovi?!' Kimnula sam glavom, nazvala Najdra�eg da se spusti po mene, uletila u auto i samo mu rekla - 'E da smo se zbog ovog dizali i gu�vali po gradu u ponedjeljak ujutro, objesio bi me. Bila sam unutra 3 minute i samo je pogledala �avove.' Zapalila sam cigaretu i krenuli smo doma. Bilo je podne, a ja sam toga jutra obavila brdo stvari u najkra�em mogu�em vremenskom periodu. Ne sje�am se kada sam zadnji puta rje�ila toliko stvari tako brzo i da je sve ispalo onako kako je trebalo. Osje�ala sam se super...

Subutex

noreply@blogger.com (deep) — Tue, 30 Nov 2004 14:36:00 +0000

Ovaj Subutex stvarno nije lo�a stvar. Ustvari � super stvar. Ju�er sam bila kod Doca, dogovorili smo da dalje pijem po 3 tbl a 2 mg dnevno i da poku�am raditi �to ve�e razmake izme�u uzimanja. Jer naime, zadnje 3 tbl sam popila u subotu oko podne i ju�er mi uop�e nije bilo ne�to posebno lo�e. Malo sam se znojila, nervozica minimalna i vi�e na psihi�koj osnovi, a bolovi � da sam i zaboravila na njih jer smo prije Najdra�i i ja bili ne�to obaviti i uz pri�u, zezanciju i smijeh zaboravila sam na svoje lagane tegobice. Danas sam popila samo 2 tbl iako bi kao danas trebao biti dan neuzimanja, ali obzirom da Subutex, u principu, funkcionira na osnovi vi�e tableta � dulje djelovanje, a ne ve�a u�inkovitost odlu�ila sam popiti danas 2 tbl tako da mi povu�e i djelovanje ju�era�njih tableta pa onda ne�u sutra ni�ta popiti. Doc je mislio da skidam po pola tablete, ali ja kao strong&brave woman odlu�ih odma jednu dole tako da si istreniram psihu da su i 2 dovoljne do preksutra. I da su 2 dovoljne za 2 dana.
A sad malo obrazovnog programa i da Vam opi�em kako djeluje taj Subutex i koji je to vrag uop�e.
Subutex iliti buprenorphinum uzima se isklju�ivo sublingvalno, zna�i tabletice se stave pod jezik dok se ne otope i to je jedino djelotvorno i sigurno uzimanje lijeka. Malo je gorkast, ali brzo se otopi � za nekih max.5 min. Buprenorphin je opioid i djelomi�ni agonist/antagonist, �to �e re�i nema ni�ta drugo uz Subutex. �ak bi i Valium mogao dovesti do respiratorne depresije i smrti i ve� su zabilje�eni takvi slu�ajevi. Stoga oprez, stvarno su slo�ili stvar�icu koja nije za zezanciju! Naravno, nema ni alkohola, benzodiazepina, drugih depresora sredi�njeg �iv�anog sustava, drugih opioidnih derivata tipa analgetici i antitistici. Zatim, neki antidepresivi, sedativni agonisti H-1 receptora, barbiturati, anksiolitici, neuroleptici, klonidin i njemu sli�ni pripravci, te MAOI (inhibitori monoaminooksidaze). Iz ovog se vidi da je Subutex solo igra� ;) , �to lijepo pi�e u uputstvima � Buprenorphine ima �irok raspon sigurnosti zbog svog agonisti�kog/antagonisti�kog djelovanja, �to ograni�ava njegove depresorne u�inke, osobito na sr�ane i di�ne funkcije.
�to se ti�e doziranja i na�ina upotrebe, evo �to pi�e. Kada zapo�inje lije�enje Subutexom, lije�nik mora znati za djelomi�ni agonsti�ki profil molekule buprenorphina. Buprenorphin se ve�e s opioidnim receptorima (mi i kapa) i mo�e izazvati simptome apstinencije kod bolesnika koji su ovisni o opijatima. Po�etna terapija � inicijalna doza daje se jednom dnevno, a iznosi izme�u 0.8 i 4 mg. Ovisnici koji nisu uspostavili apstinenciju � jedna doza daje se najmanje 4 sata nakon zadnjeg uzimanja opijata ili kada se pojave prvi znakovi apstinencijske krize. Bolesnici koji primaju metadon � prije nego �to zapo�ne lije�enje Subutexom, potrebno je smanjiti dozu na 30 mg dnevno (6 hepova). Subutex mo�e izazvati simptome apstinencijske krize u bolesnika koji su ovisni o metadonu.

Nadalje, nakon �to je postignuto zadovoljavaju�e razdoblje stabilizacije, doziranje se postupno mo�e smanjiti na manju dozu odr�avanja (to omogu�avaju i olak�avaju tablete jer su tablete u dozama od 0,4 mg, 2 mg i 8 mg � ovih od 8 mg nema kod nas - a i lako se lome na pola npr. ove od 2 mg koje ja uzimam). Kad se procjeni primjerenim, lije�enje se u nekih bolesnika mo�e prekinuti.
Nuspojave � opstipacija (zatvor), glavobolja, nesanica, astenija, mu�nina i povra�anje, nesvjestica i vrtoglavica, ortostatska hipotenzija, znojenje.

Eto, navela sam neke osnovne podatke iz uputstava, a tko se odlu�i na Subutex tako i tako �e sam pro�itati sve.
Sada nakon obrazovnog programa, nastavljamo u revijalnom tonu gdje �u Vam ja opisati moj osobni do�ivljaj Subutexa.
Pijem ga tjedan dana, osje�am se stvarno super � nema bolova, nervoze i tih sranja, a ono �to je meni najbitnije osje�am se skroz normalno tj. nema onog osje�aja u�lagiranosti, kljucanja i usporenosti ko na hepovima. Imam energije, mozak funkcionira super, mogu normalno raditi od svog posla do ku�anskih poslova, �ak mi je to i ba� super, nema nikakve �elje za nekim drugim lijekom a pogotovo ne za dopom ili hepovima. Dodu�e, to kod mene ve� dugo ne postoji, jo� malo pa �e 2 godine da sam clean od dopa i jo� malo pa godina dana otkad sam se skinula s hepova. Ali bez obzira na te �injenice, stvarno nemam potrebe uzeti Valium, Tramal, ma ni�ta! Naime, ja sam se zeznula sa Tramalima nakon operacije i dogurala do 15 tbl Tramala retard (mrcine od 100 mg). Ponekad kad uzmem Subutex, prvih sat-dva nakon uzimanja (ina�e, po�inje djelovat jako brzo, nakon nekih 15-min) malo se osje�am uljuljkano, ali to brzo pro�e. Ustvari ide mi na �ivce taj osje�aj i jedva �ekam da pro�e i da je glava bistra. Recimo danas sam se probudila sva kenjkava zbog promjene vremena, jer sam prokleti meteropata i 15 min nakon Subutexa sve je nestalo - od lo�eg raspolo�enja i promjena raspolo�enja, kenjkavosti, bolova do onog �ni�ta mi se neda i pustite me svi na miru, ho�u samo spavati� i pi�em Vam ovo. U me�uvremenu me frendica nazvala i dobro smo se nasmijale, zajebavam se sa Najdra�im koji je btw. ponosan �to sam uzela samo 2 tbl i rekla da �u tako nastaviti svaki drugi dan, ali ne�e ni�ta re�i. Ma vidim ja njemu na faci da mu je drago.
A ju�er kod Doca, ulazim ja oko podne vani pred ambulantom ve� �ekaju iako Doc radi od 13:00, i pitam jel Doc tu. Svi graknuli 'Je, al nema �anse da te primi, mo�e� kucat kolko o�e�!' Ja pokucala, Doc mi mahne rukom da u�em i da sjednem na optu�eni�ki stolac. Napisao mi recepti�, malo se zapri�ali o koli�ini, doziranju, djelovanju Subutexa i tome kako mi ga je prepisao jer je siguran da ne�u napraviti nikakvu pizdariju i uzeti ne�to, pri�ala sam mu kako sam jednu curu sa foruma pripremila za odjel i onda smo se bacili u raspravu o korisnosti foruma i blogova. Najdra�i me �ekao u autu jer sam i zadnji put samo u�la unutra, a na�i parking u Vinogradskoj je potraga za svetim gralom. Zavr�ili Doc i ja razgovor i ve� ja skoro na vratima, a Doc �e meni � 'Ono �to sam ti zadnji put rekao o Tramalima i hepovima, to sam najozbiljnije mislio i iza toga stojim!' Ja sam se nasmijala i rekla � 'Znam Doc, znam da stojite iza toga �to ste rekli.', a u glavi mi je bila misao � napokon je sranjima do�ao kraj...

Jer Subutex stvarno nije tableta za igranje � mo�e Vas ko�tati �ivota. Otkako je do�ao kod nas ve� je jedan de�ko skoro umro, jer je o�igledno mislio da ga mo�e probijat ko Reviu i Nemexin, poja�avat ko hepove sa Valiumima, Tramalima, Catapresanima i ostalim pilsevima. Stvarno ekipa, kod Subutexa toga NEMA�Ako se odlu�ite, onda budite na�isto sa sobom da je Subutex jedina tableta koju �ete uzimati (jedino ako Vam mo�da doktor ne prepi�e pola tablete Catapresana za spavanje), a alkohol, dop i hepove � PREKRI�ITE.

I da, kutija od 7 tableta a 2 mg kosta 67 kn, a procedura podizanja lijeka je ista kao i za hepove - izdaje se na dupli recept koji se upisuje u knjigu narkotika, a izdaje Vam ga lije�nik op�e prakse na osnovu pisma lije�nika.
Izlaze�i iz ambulante i ostavljaju�i Doca, kome stvarno nebi bila u ko�i, samog da se bori sa masom vidno nervoznih pacijenata, do�ekalo me mno�tvo 'mrzim te' pogleda i svi odmah zasko�ili Doca gurav�i mu svoje kartone.

Sretna i zadovoljna ja sam samo non�alantno i�etala van sa osmjehom na licu...

Eh...

noreply@blogger.com (deep) — Sat, 27 Nov 2004 21:03:00 +0000

Danas je subota. U srijedu sam bila kod Doca, napisao mi Subutex, lagano me 'oprao' i jo� pred Najdra�im rekao, nakon njegovog slu�benog prigovora Docu, da od njega vi�e nikada ne�u dobiti Tramale, a kamoli hepove.

Posramljena i manja od makovog zrna, zadnjih par dana samo �utim i slu�am Najdra�eg. Ve�inu dana u ti�ini tipkam, kad mi ne�to ka�e da napravim to bez pogovora i u�inim, bez onoga - 'a jel' bi to moglo malo pri�ekati?!'. �ak i prije nego stavim Subutex pod jezik pitam da li smijem sada popiti i zamolim tablete. Onda on lijepo uzme vre�icu u kojoj se nalaze skupa sa Valiumima, koja je meni pred nosom non-stop i izvadi ih iz kutije, stavi mi ih u ruku. Tada ja zinem ko lavica, stavim tablete pod jezik, pro�em kontrolu kod Najdra�eg i �ekam da se rastope. Bem ti, al me onaj gorki okus zna o�inut da bi ih najra�e pljunula, ali �utke �ekam da se rastope i onda popijem pol litre soka da isperem taj okus u ustima.

Ali nikako da isperem gor�inu u sebi...

Zlo i naopako

noreply@blogger.com (deep) — Wed, 24 Nov 2004 05:05:00 +0000

Eto i mene. U ranu zoru. Pijem svoj nescafe, pu�im ko tur�in, slu�am Adagio in G minor for organ and strings koji najbolje opisuje kako se osje�am i �ekam. �ekam jebeno jutro. Jer opet su mi jebeni Tramali sjebali sve. Nakon mora i operacije opet su me do�ekali ko mali vragovi. Slatko su se smje�kali iz one bijelo-�uto-zelene kutije i mamili me. Dosta mi je jebenih bolova od ovog, onog i na kraju od neimanja Tramala. Dogurala sam do fine koli�ine retarda i sada opet pla�am. Neznam za�to, ali kao da nikako nemogu iz tog jebenog kruga...

Ju�er sam rikavala i ugnjavila Doca i dobila 2 Subutexa u 6 nave�er. Sorry Doc, al znate da kad boli onda prokleto boli. Spavala nisam �to je o�igledno, jer koja bi normalna osoba u 6 ujutro pisala blog?! Sada me �ekaju Subutexi neko kratko vrijeme, dok ne pro�u sva sranja od operacije. Jer sam na rubu �ivaca. I Najdra�i. On ve� lagano ludi gledaju�i me, dok ja �utim i skrivam, ali sakriti se nemo�e! Prekju�er je ve� znao �ta mi je. Samo je pitao kako dugo?! Uz sve bolove, prokleto me srce boljelo vi�e od i�ega kada sam mu rekla istinu. I ono �to jo� vi�e boli je �to se nije ni naljutio, nego je samo rekao - 'zaboravi Tramale jednom zauvijek...i ako saznam da ti ih je netko dao, prepisao slomit �u ga...' Lomila sam se �to od bolova, �to od one najgore stvari koja postoji - gri�nje savjesti. Ispala sam zadnja la�ljiva ku�ka, koju je trebao dobro za�amarat i re�i mi zbogom i odjebi od mene, ako ve� ne�e� od tih jebenih Tramala. Proklinjem operaciju, bolnicu, proklinjem sebe �to sam si dozvolila i dala pravo da serem, la�em, glumim, muljam, varam.

No, on je opet stao uz mene, oti�ao samnom po te 2 tablete Subutexa jer me nemo�e gledati kako se gr�im doma i postajem histeri�na luda. I opet �e ujutro oti�i samnom po taj Subutex, jer zna da sam na rubu.

Znam da je ovo zadnji puta da sam ne�to ovakvo napravila. No second chance. Ovaj puta ne. U to sam uvjerena. Jer ve� razmi�lja da odemo iz ovog ukletog grada, da odemo daleko od svega i svih i da napokon na�emo svoj mir. Daleko od moje 'divne' obitelji (izuzev�i mamu), daleko od apoteka, daleko od svih sranja koje se de�avaju.

Meni jo� uvijek nije jasno za�to je on jo� uvijek uz mene, zar je uistinu snaga prave ljubavi ja�a od svega?!

Bilo mi je 17 godina tek..

noreply@blogger.com (deep) — Sat, 20 Nov 2004 04:06:00 +0000

Kopala sam po stvarima i na�la stari fascikl pun stvari koje sam pisala davnih dana.

Ubiti nekoga...�elja je svakim danom sve ja�a i ja�a. Crveno i crno. Krv i no�. Savr�eno jedinstvo. Zami�ljam kako kora�am ulicom, krvavi no� u ruci, sve je tiho jedino moji koraci glasno odjekuju ulicom. Sretna sam. Ne �alim �to sam oduzela �ivot. U glavi mi je samo jedna slika - o�i koje mole, mole za milost i �ivot koji se gasi. Preklinje me, a ja se samo smijem, smijeh je ispunio cijelu prostoriju i u zraku je miris krvi. U�ivam u svakom trenutku. Zabadam no� sve ja�e i ja�e u ve� be�ivotno tijelo. Ruke su mi pune krvi.
Osje�am potpunu satisfakciju...
Odlazim...
On me �eka. �eka me da mi nanese bol. Jer bol je nanijeta i bol mora biti vra�ena. Dovoljno je da ga pogledam i on zna. Shva�a moju poruku. U njegovim �avoljim o�ima vidim onu iskru koja obe�ava...Krv klizi niz moje lice. Vi�e nisam prisutna duhom, samo je moje tijelo dokaz da postojim. Letim daleko od ovozemaljskog. Jo� samo nekoliko trenutaka do potpune ekstaze. Igla. On ulazi u mene, nanosi mi bol, a ja u�ivam, pro�ivljavam svaki djeli� sekunde jer znam da je to ne�to neponovljivo, jedinstveno. Oboje u�ivamo - on jer mi nanosi bol, a ja jer je primam. Ne �elim se vratiti, �elim oti�i daleko, shvatiti. Na�i smisao. Jo� nekoliko sekundi i sve �e biti gotovo. O�ajni�ki �elim zaustaviti vrijeme, �elim da trenutak postane vje�nost, da se vi�e nikada ne vratim. Poku�avam, svaki puta ponovo, ali nikako nemogu uspjeti i zbog toga sam nesretna. Ali odr�ava me spoznaja da mogu oti�i kada �elim i svaki put ponovo pro�ivjeti ekstazu. Ne samo do�ivjeti, nego osjetiti svaki djeli� i pokazati svijetu da sam iznad, da sam se izdvojila i da se nemam namjere vratiti. Gledam ih pogledom punim prezira jer oni nikada ne�e imati ono �to ja imam, nikada ne�e osjetiti bla�enstvo koje ja osje�am i nikada ne�e mo�i re�i da su jedinstveni, jer neznaju...Moj bolesni um u�iva. Dok ovo pi�em tijelom mi struji neobja�njiv val topline i zadovoljstva, svaku rije� osje�am i do�ivljaj je stvaran.

Smrt je postala pro�lost. Sada samo tra�im smisao i tra�it �u ga dok ga ne na�em. A kada ga na�em nitko i ni�ta mi ga ne�e oduzeti. Borit �u se i ne�u dopustiti da mi ga neki sasvim obi�an �ovjek uzme. I vi�e mi nitko ne�e mo�i uni�titi moju sre�u...

Ovo je bilo pisano nakon �to sam bila silovana. I nakon prvog �uta. Nekoliko mjeseci kasnije bila sam navu�ena na dop po prvi puta u �ivotu. Ali stvarno navu�ena. Tada sam nau�ila �ta je kriza. I tada je doslovno sve lijepo nestalo. Oko mene i u meni. Dop je bio moja ljubav, moj prijatelj, onaj koji me nikada nije iznevjerio.

Nevjerojatno

noreply@blogger.com (deep) — Mon, 15 Nov 2004 19:16:00 +0000

Malo sam surfala netom, gledala forume i do�la na forum psihologija...i uglavnom, de�ko koji je otvorio temu brije da �e se ubit, ali ustvari zajebava ekipu...
I u cijelom tom brdu reply-a , nai�la sam na jedan koji sam nazvala 'Odlep godine' ;) btw...cura koja je ovo pisala ima oko 20 godina, mo�da i vi�e...

ma zna� �ta ja mislim? ne da si kukavica ni�ta sli�no-
ja mislim da si ti usamljen, jadan, niko te ne prihva�a, niko te ne shva�a ozbiljno, svi te s �udom gledaju, i zapravo, ne mo� prihvatiti da si takav
pa gledaj ubij se...joj ja sam se prije nekih mjesec dana poku�ala ubiti...zapravo sam bila na tabletama za spavanje nekih 10 dana
slu�aj...puklo me ne�to i odlu�im se ubiti, nije to bilo davno...odem u apoteku, i poku�avam se skulirati da ne zapla�em.-...ono idem se ubiti...jebiga nemoj sad plakati mozda si zadnji put u apoteci...ulazim, neka �ena kupuje neke tablete vidi �uda...ima krupno i mladi� joj poku�ava vratiti kusur ali nikako joj se ne dopada �ta joj on vra�a...i opet ona broji, aaa ja pizdim trema me radi, ma do�lo mi je da joj dam novaca samo da ode...ali ne dajte mi zas ove maramice, dajte...i tako ja zami�ljeno gledam u pod i mladi� vi�e "izvolite" ja ni�ta ku�im da on njoj govori izvolite za kusur...reko �TA? "izvolite" ja �ekam da �ena iza�e pa da mu u miru ka�em..." trebaju mi tablete za spavanje" ka�em srame�ljivo i o�ekujem da �e on re�i "neeemoj se ubiti" a on�e ti " koje" reko..."bilo koje...jake neke" on gleda...ode do nekoe kao posebne ladice..."imate ove lexaurin...od 1, i 6mg" "daj te jake" on napla�uje i smje�ka se, pitam ga smije li mi to dati bez recepta, ka�e on "ma za tebe, kad mi ne mo� spavati", "oh hvala, aaa mo�e li se od tih umrijeti" a on �e ti "e od ovih sigurno ne�e� umrijeti" misliv�i da me tako utje�io...a ja ko iz topa " pa daj mi neke od kojih se mo�e umrijeti" on me pogleda i vidjela sam gr� na licu, pogleda me sam zbunjem, mla�i je dosta od mene, primje�ujem to " a ti bi umrla" ka�e on...."ha ha ma nebi �alim se" "znam" ka�e on...a vidim da mu je laknulo kad sam rekla da se �ali...platim i iza�em van...
ulazim u drugu apoteku, "dobar daaan" "izvoli lutko", "m trebaju mi lexaurin mg tablete" ka�em ja kao da znam �ta mi treba..."pogleda me ispod oka "za koga to " " ma za mamu moju, lo�e spava"
idem kuci s 60 tableta... vesela ili radosna ne znam, raduje se sebi kako sam to samo izvela dobro...odradila sam najte�i dio...sad samo popijem i dobro... sretnem prijatelja....du�na sam mu 10 kn, reko "evo ti onih tzvojih 10 kn" oh ka�e on " tako je, neka smo o�istili ra�une, za svaki slu�aj" i nasmija se...
planiram oti�i ubiti se, nai�e moj de�ko..."�ta ima" reko "ni�ta da te pozdravim" ku�i on da ne�to nije uredu "�ta je" ma ni�ta "aj vidimo se" i po�injem se smijati ko luda�a, al tako da se stvarno vidi da ne�to nije ok...pa �ta je pa �ta je ispituje me...ja se smijem "vidimo se na drugom svijetu" on me hvata za torbu sav sretan �to je na�ao tablete vrti s njima u ruci sav zabrinut po�e da pla�e...da se savija spominje i raskid samnom, spominje i za�to mu je to trebalo...vadim ja druge da mu poka�em da imam jo�...on kapanjen...wow ti si luda...i baca mi paket u ruke...i onaj prvi...pozdravljam ga i idem , prije toga jedno 100 puta sam rekla ubicu se...i onda se po�nem smijati...ma necu zezam se...i tako......odem kuci...kukavicki uzmem samo dvije...odem da spavam, probudim se ne znam koliko je sati i opet popijem dvije...probudi me frendica u ne znam koliko sati...ka�e ajde da zapalimo...sjedamo kod mene, ona ne�zto pri�a pojma ja neam �ta satra se...a ja se tresem od hladno�e pokrivam se majicama, ga�ama dzempertima, ali ona je zauzeta svojim problemima samo pri�a pri�a i pri�a... reko sori ode ja spavati...
uzmem jo� dvije i zaspem...ujutro se budim...ne znam za�to...uzimam krpice...zovem de�ka...reko idemo li na more...ka�e on "evo miidemo" 2reko eto i mene" "sva munjena sjedam s njima i idemo na more" nisam ni�eg bila svjesna...de�ko mi je pri�ao kako smo se vidjeli djedan dan kako sam izi�la kao d�anki na ulicu i raspravljala se s ljudima, psovala i sli�no...razbijala sam ne�to...to mi sve nekako poznato i onda fle� sjetim se toga pa me sram...fuuuuj
eto, more mi je pomoglo...da sam ostala ku�i...navukla bi se na tablete...moram priznati da kad sam do�la tamo...palo mi na pamet da odem do apoteke po dozu...ali hvala bogu...i alkohol je dobar
imal smisla ovo pro�ivljavati kao ja ? 10 dana u komi biti, sramotiti se pred ljudima? ima? e onda ti isto to uuradi
jer dragi moj de�ko ja i ti smo luzeri, pi�kice, nikako da sku�imo da nemamo muda da se ubijemo...ljudi se ubiju nikom ni ne kazu, a mi smo toliko sebi�ni...mi bi da drugi pate za nama., da meni bilo �ao oti�i a ne re�i de�ku, meni je ba� fajn bilo gledati ga kako me �ali...to i ti voli� izgleda...

Eto kako dje�ica vole glumiti, biti 'in', ona je junkerica jer je popila kutiju lexaurina...Pobogu!
Ono �to je �alosno, ali istinito, jebena droga je postala pomodnost...i to je jo� jedan razlog zbog kojeg mi se zgadila. Pomislila sam masu puta - zar sam ja na nivou neke wannabe junkerice, 'in' trebe, cool brija�ice...ma FUJ! Ja sam JA, srcem, du�om i tijelom i vi�e mi to nitko i ni�ta ne�e oduzeti.

Deep is back

noreply@blogger.com (deep) — Thu, 04 Nov 2004 21:00:00 +0000

�iva sam. Jesam. Ali za opisati ono �to se de�avalo zadnjih par mjeseci trebat �e dosta rije�i i blogova. Ukratko mojim sranjima nije do�ao kraj, odmor se pretvorio u no�nu moru po pitanju zdravlja i �im sam se vratila u Zagreb, oti�la sam se naru�iti za operaciju �u�nih kamenaca. Mislila sam si da �e me naru�iti za kojih 3-4 mjeseca, no kada je doktorica vidjela UZV �u�i, malo popipala trbuh, na�la je prvi slobodan termin i naru�ila me u bolnicu za manje od 3 tjedna. I cijeli 9. mjesec sam provela tr�e�i kod raznoraznih doktora i radila pretrage potrebne za operaciju.

Uglavnom bolnica i ja kao da se nikako nemo�emo rastati. Ali bar sam se rije�ila tih kamenaca i sada mi je bolje.

U me�uvremenu sam odlu�ila, iako jo� nije 100% sigurno, da �u napisati knjigu o svojih 13 godina �ivota. Makar je nikad ne izdala, ona �e postojati i tko �e je htjeti �itati, biti �e na netu najvjerojatnije. Barem sam ja to tako zamislila. Ja se iskreno nadam da �u imati snage i hrabrosti podijeliti sa ostatkom svijeta svoj �ivot.

Vidjet �emo...

Napokon odmor od Zagreba

noreply@blogger.com (deep) — Fri, 02 Jul 2004 03:36:00 +0000

Nakon 3 prevru�a i grozna ljeta provedena u Zagrebu, na u�arenom asfaltu, u smradu i isparavanju automobila, ljudi i sme�a, idem na 2 mjeseca na more. Nema sretnije od mene. Napokon! Prije 3 god. bila sam na odjelu, prije 2 god. u bolnici pa na strogom mirovanju zbog hepatitisa, a pro�le god. Najdra�i nije mogao i�i zbog posla... I sada �u nadoknaditi svaku propu�tenu sekundu mira, odmora, plivanja, ma 100% pure pleasure. Nakupovala sam si stvari, sve neke vesele boje, �to manje materijala to bolje, i svakakve kremice, losione, ulja za sun�anje, pa protiv o�iljaka, onda zavoje, komprese, mre�ice da mi o�iljci ne do�u slu�ajno na sunce...A da, i jo� sam i alergi�na na sunce! Zar to nije naprosto bajno?! Heheheheh ;)))
Mislim da �e Najdra�i lagano dobiti solm �ivaca kada vidi sve moje torbe, mojih 7 pari cipela, odje�u da ni ne spomijem - u ormaru ostaje samo zimska odje�a, kozmetike 2 torbetine, kad smo kod torbi i torbica (ne putnih) onda sam uspjela smanjit na brojku 6 (bravo ja)...Ukratko, mislim da �e gepek biti rezerviran za moje stvari. A njegovo sve stane u jednu malo ve�u torbu. Osim kompjutera bez kojeg ne mrda. Iako ima kompjuter na moru ;))))
No, nema veze. Jedino je bitno da idem, da odlazim, da me nema, da nikoga ne gledam, da se odmaram, napunim baterije i skupim dovoljno energije za jesen! A na jesen po�inje novi �ivot...

Lijep pozdrav i vidimo se po�etkom 9-og mjeseca :))) U�ivajte!

Staklo

noreply@blogger.com (deep) — Sun, 27 Jun 2004 05:52:00 +0000

Stvarno nisam dugo pisala. Ali imala sam 'dobrih' razloga za to. Nakon svih govana koje sam gutala zadnjih mjeseci ovo zadnje je najve�e i najbolnije. Naime, prije 10 dana sam pala preko ru�nika u kupaoni i proletila kroz staklo na vratima. Krvi do koljena, hitna stigla za 5 minuta, �ivanje od sat vremena na sv.duhu...Ukratko - desna nadlaktica 10 �avova, lijeva podlaktica 5 ili 6 �avova, lakat 2 �ava i ono najgore prsa, 4 �ava ali je staklo probilo do same kosti. O razderotinama i ogrebotinama ne�u ni pri�at. Niti o 2 injekcije tetanusa od kojih su izbile takve reakcije da je to ne�to naprosto predivno. Kao da imam nove mi�i�e na rukama. Uglavnom, ja sam ve� pomalo luda od svih tih mojih 'nesre�a' koje mi se de�avaju. A dok sam se �lagirala nikad ni�ta. Koliko sam samo puta jedva gledala na o�i, popikavala se, ru�ila od dopa, hepova, tableta i svega �ta je bilo u meni, no nikad s ovakvim posljedicama. Mogla sam si xy puta razbit glavu, past pod tramvaj, zabit se u ne�to, ali nikad ni�ta! �ak sam sa slomljenom nogom i na �takama po Ka�ini brijala puna kemije. Ma nisam se ni poskliznula tada. Sad kad sam �ista svako malo neka pizdarija. O�igledno pla�am danak pro�losti i svemu �ta sam radila. No, �to je tu je. I tako ja ko robot sa sexy mre�icama na obje ruke i zavojima, i krasnom kompresom na prsima - dekolteu, onako fino zaljepljeno bijelim flasterom koji je pokupio svu prljav�tinu ovog svijeta '�e�em okolo'. U 10 dana sam iza�la na kontrolu, registrirat auto i na jednu kavu. Ne� ti provoda i ludila. Ostatak sam po naredbi Najdra�eg bila primorana provesti u krevetu i strogo mirovat da mi �avovi ne popucaju. Skakao je on i po soki�e, neskafe, cigarete, namje�tao jastuke, vodio me na wc, kupao me, bedinao...ko pravu malu bespomo�nu bebu. Ovaj tjedan idem na kontrolu i nadam se da �e mi skinuti te krasne kri�avo plave konce i da �u mirne du�e oti�i na zaslu�eni odmor na more. I da me ne�e biti u ovom Zagrebu sljede�a 2 mjeseca... Ja se toplo nadam tome, no vidjet �emo �to su mi �ivot i sudbina pripremili za ovo ljeto. Naime, zadnja 3 sam trunula u Zagrebu - jedno na odjelu, jedno u zaraznoj sa hepatitisom, i zadnje zbog posla od Najdra�eg nismo mogli i�i...
A da, zaboravih spomenuti da su mi dragi doktori i sestre rekli da nesmijem na sunce sljede�a 4 mjeseca...Pa zar �ivot nije lijep?!

Nesanica

noreply@blogger.com (deep) — Wed, 09 Jun 2004 03:13:00 +0000

Nakon �to je pismo lije�niku neslavno zavr�ilo u nekom �ahtu ili sme�u i nakon �to sam ostala bez ikakvih tableta, provela sam jo� jednu no� gledaju�i tv, �itaju�i i za kompom. Nema veze - ni prva ni zadnja neprospavana no�.
Nescafe je tu, soki� i cigarete, Najdra�i spava snom pravednika, a ja bacam od oka dana�nju prognozu gledaju�i novo svitanje - sun�ano i vru�e. Opet.
Ustvari kad malo bolje razmislim, ovakve nesane no�i mi dosta toga poslo�e u glavi. Mir, ti�ina, samo ja i moje misli pra�ene laganim zvucima brda mp3-jeva. Nitko me ne gnjavi, ne slu�am lude susjede kako se deru, pile drva, razgovaraju koda su sa brda si�li ili bolje re�i koda se dovikuju s brda na brdo dok ovce �uvaju. No, tje�i me �injenica da ne�u jo� tako dugo ovdje �ivjeti, jer i ovih 3 godine su previ�e za mene. Koja sam navikla da mi je sve 'pod nosom'...Mala iz Centra, kako su znali re�i. A mala iz Centra se nikako nemo�e naviknut na brdo na kojem je sada. Ina�e se mogu prilagoditi svakoj sredini, ali ovo je za mene - ubojstvo. Posebno kad �ujem nekog kokota kako se glasa u daljini. Brrrrrr...prestra�no!
Razmi�ljam da odspavam kojih sat-dva, ali znam da �u se onda jo� gore osje�at. Bit �u kenjkava cijeli dan, 'lagano' razdra�ljiva i kvocat �u Najdra�em mozak. Mo�da da ipak sprovedem u djelo ideju - idem do grada po nove cipele!
A �ta sad, ipak sam �ensko...

Pismo lije�nika

noreply@blogger.com (deep) — Tue, 08 Jun 2004 19:01:00 +0000

Nakon neprospavane no�i i jurcanja po gradu, obavljanja poslova, nazovem ja (ve� sva luda, znojna i 'lagano' nervozna) Dokija. Ka�e Doki - samo ti do�i, evo ima 4,5 ljudi ispred tebe. Rekoh ok, sti�em za kojih pola sata. Ustvari dolazimo za sat vremena. Naravno, Najdra�i u pratnji. Penjemo se prema ambulanti, oboje u sebi a bogami i naglas psujemo vru�inu, sparinu i uzbrdicu. Dolazimo pred ambulantu, a ono kaos. Najmanje 20 ljudi, ve�ina iz dnevne, ali i 6,7 ljudi koji �ekaju Dokija. Najdra�i me samo pogledao, ja njega, nismo ni rije� jedan drugome rekli i oboje smo znali da je ovaj drugi na rubu sloma �ivaca. I �ekamo mi, �ekamo. Najdra�i sve �iv�aniji, ja sva znojna, sve me boli, al' �utim i trpim jer znam da bi Najdra�i puko ko kokica da po�enem sa svojim jadikovkama. I bez toga sam slu�ala - da se zna� kontrolirat sada nebi tu gubili vrijeme nego bi radili. Ti i tvoje proklete tablete...i tako sve u 'revijalnom tonu'...
Nakon dooobrih 2 sata �ekanja meni puca film, ulazim unutra, Najdra�i samnom jer se Doki i on razgovaraju o problemima sa logovima i kvotama i neznam-�ime-sve-ne, a ja �utim i sjedim na 'optu�eni�kom stolcu' i strpljivo �ekam svoj red...da i ja ka�em koju re�enicu...
Ukratko, Doki pi�e pismo lije�niku da mi izda hepove, Najdra�em para na u�i izlazi, a ja sva jadna, posrana od sviju znam �ta me �eka �im iza�em iz ambulante.
Najdra�i - 'Mogla si re�i da ide� po hepove, ista si ko i ovi svi, gadi� mi se, ja bi tebe zatvrio u sobu bez ijedne tablete pa kriziraj kolko ho�e�, kako te nije sram nakon svega do�i pred svoju doktoricu sa tim sranjem, i opet 'revijalni ton' se nastavlja...Odjednom ti�ina. Ne�e ni pri�at samnom. Luda, bijesna, �iv�ana, histeri�na, nasred Vinogradske gu�vam i trgam pismo lije�niku i bacam ga na cestu negdje po putu do Ilice. Najdra�i opet - '�ta sad tu glumi�, nemoj ti meni scene radit po cesti, kako se to pona�a�, itd...'
Vozimo se prema doma u tramvaju, rije� nismo progovorili. �ekamo bus i meni postaje zlo, osje�am slabost. Ulazim u bus, i sljede�e �ega se sje�am - ajde di�i se na�a stanica! Meni ni�ta jasno, totalno zbunjena, pred o�ima mrak, sve neki glasovi u daljini, ku�im da me netko vodi i pridr�ava da ne padnem. Dolazimo doma, ja ukomirana. Otvaram o�i, pitam kad smo mi doma do�li, a Najdra�i �e - pa prije 20 minuta (tilt?!)...pogledam se, le�im u majici, hladan sok pored kreveta i pitam Najdra�eg - �ta je bilo. On samo odgovara - pa nije ti ba� bilo dobro u busu, malo ti je glava padala, i prakti�ki sam te nosio do doma. (tilt br.2 ?!) Ja ka�em - 'Zadnje �ega se ja sje�am je da smo u�li u bus i iza�li nakon par sekundi!'
Uglavnom, Najdra�i uop�e nije shvatio da sam se onesvijestila, mo�da zbog nao�ala koje sam imala, mo�da je mislio da mi je samo lo�e pa me pridr�avao...
I tako je deep po najve�oj vru�ini izgubila preko 3 sata svog �ivota �ekaju�i pismo lije�nika i put do doma. Da bi na kraju pismo lije�nika zavr�ilo u nekom sme�u, �ahtu, ko zna gdje... Toliko problema, sranja, sva�a i pizdarija - niza�to!

insanity

noreply@blogger.com (deep) — Tue, 08 Jun 2004 03:16:00 +0000

I tako ugazih u govance...(polu)svjesno.
Doktorice, boli me! Evo ti du�o Tramali. Hmmm, aj valjda ona zna. Popila ja 2 kutije Tramala retarda zbog o�ajnog bronhitisa koji mi razdirao plu�ica. Promjenilo se vrijeme, po�ele neke ki�e, a mene boli svaka ko��ica. Evo du�o Tramali. Ajd hvala lijepo. Popila i to. Nema vi�e Tramala, a u nov�aniku stoji privatni recept izdan prije pol godine. Svrbi, svrbi...Ma ne�e biti ni�ta jo� od jedne kutije. NE�E vraga! I sad deep papa svoje govance. Veliko. Koje joj uop�e nije trebalo.
A kad sam htjela poderat recept prije par mjeseci rekao Najdra�i - ma pusti mo�da �e ti trebat. Ne glumi sad.
I gdje sam sad...ne spavam, znojim se i proklinjem Tramale retard.

Jo� jedna no�

noreply@blogger.com (deep) — Wed, 02 Jun 2004 03:26:00 +0000

No�as opet nisam ni oka sklopila. Pri�ala sam dugo s Najdra�im i nakon toga nema �anse zaspati. Samo razmi�ljam o svemu �to smo pri�ali, radim kombinacije u glavi kako ovo i ono bolje napraviti, kako se sna�i u nekoj situaciji, kako ispraviti pogre�ke. U zadnje vrijeme mi se �esto desi da ne spavam po 2 dana i onda sva izmorena spavam po 15 sati slijede�ih nekoliko dana. A dok ne spavam, samo razmi�ljam. O onome �to je bilo, �to �e biti. Suo�avam se, jednom zauvijek sa pro�lo��u, prihva�am ju takvu kakva jest i mirim se sa �injenicom da se pro�lost nemo�e promijeniti. Da �e uvijek biti dio mene. Kao podsjetnik na sve lo�e u �ivotu. Jer ono �to sam do�ivjela kao junkie, mnogi ne do�ive u cijelom svom �ivotu. Ni pribli�no. Ni ne pomi�ljaju �ega sve ima, da tako ne�to uop�e i postoji. �ive u svom nekom ru�i�astom svijetu, gdje je sve lijepo, svi se vole i sve je savr�eno. Sve �elje i snovi su ostvarivi, sve je idealno, nema muke, nema borbe, samo osmijeh na licu. Ko u nekom fuckin' ameri�kom filmu, koji uvijek ima neku srcedrapaju�u poruku, koja naravno nema apsolutno nikakve veze sa stvarnim �ivotom i onime �to se de�ava i �to nas okru�uje.
Neznam koja je po redu ova zora koju do�ekujem budna, prepune glave informacija i planiranja budu�nosti. Znam da su planovi smije�ni u ve�ini slu�ajeva, da se uvijek najbolje stvari dese slu�ajno, spontano, ali barem mi planovi poma�u da vjerujem u sebe i da izdr�im pritisak. Jer da nema planova nebi se imala �emu nadati, veseliti, �ivjeti za ne�to. I nekoga. Najdra�eg. Koji mi svakim danom vra�a vjeru u ljude, u �ivot, koji mi u svakome trenu mo�e izmamiti osmijeh na lice. Osmijeh koji je ne�to najdivnije za vrijeme lo�eg dana, ma za svakog dana...Uvijek ima spremne rije�i utjehe. Ali i on zna povrijediti. I to jako. A ta bol razara, ubija. Kao ni�ta u �ivotu. Ni dop me nije mogao slomiti kao �to on to mo�e. No, to je posljedica apsolutne predaje sebe nekome. Bez granica. Kada netko zna svaku tvoju misao, sve tvoje 'tajne', koji te �ita jednim pogledom i zna...zna �to u tom trenutku misli� i osje�a�. Sve �to je potrebno je jedan pogled u o�i...

'Normalni ljudi'

noreply@blogger.com (deep) — Wed, 02 Jun 2004 03:24:00 +0000

Nisam nikada ni pomi�ljala da �e biti ovako te�ko... Uvijek sam smatrala da su krize, one fizi�ke, najve�i izazov i ispit izdr�ljivosti. Kao na muci se poznaju junaci. Ali u ovih 5 mjeseci shva�am da su bolovi, znojenje, gr�evi ni�ta prema onome �to dolazi poslije. A najgori dio svega kroz �ta prolazim su ljudi. Koji se dijele na dvije skupine � potpora i ljubomora/la�. Nevjerojatno kako ljudi znaju biti zlobni, kako obo�avaju hraniti svoj ego na tu�im problemima, mje�ati se u tu�e �ivote. A ono �to je jo� nevjerojatnije je da sam naivno ponovo bila po�ela vjerovat ljudima. Kao, normalni ljudi...nisu oni takvi. Davno me iskustvo nau�ilo da su ljudi uglavnom lo�i. Da jedva �ekaju nekoga popljuvati, izmi�ljati gluposti, samo da bi na taj na�in dokazali da su oni bolji, da su iznad nekoga. No, uvijek se sve svodilo da drugima 'zamjeraju' ono �to su sami napravili, pa tako �ele sebe opravdati u svojim i tu�im o�ima prebacuju�i krivnju na drugoga. Obi�no na onoga koji je vjerovao da su ljudi ipak u dubini du�e dobri, samo da tu dobrotu treba nekako izvu�i na povr�inu, razbiti onu masku neranjivosti, prepotencije, uobra�enosti, glume da je netko...netko tko bi svim silima �elio biti...No, priroda nas je u�inila takvima kakvi jesmo i ni�ta nas nemo�e promjeniti. Barem ne na�u iskonsku bit. Ono �to uistinu jesmo...
Junkerski svijet je barem po�ten po tome pitanju. Zna se za�to se la�e, izmi�lja, vrije�a, iskori�tava. Zna� odmah na �emu si. Jer junkiji su jebeni egocentrici. Nitko i ni�ta nije bitno osim njega samoga i dopa. I stvori� obrambeni mehanizam, navu�e� masku i zna� da te nitko i ni�ta nemo�e povrijediti i slomiti. Samo dop to mo�e. On te lomi do krajnjih granica, spu�ta� se tako nisko, samo za prokleti �ut. La�e� u o�i, glumata�, mo�e� obe�ati i re�i bilo �to, samo da dobije� taj prokleti dop. No, u junkerskom svijetu sve ima svoj razlog, svoje za�to i zato. I svi jako dobro znaju odgovore na ta pitanja...
A tzv. normalni svijet, normalni ljudi...to je �ungla. To su la�i bez granica. Nano�enje boli iz �iste dosade. Ili zavisti. Jal na svakom koraku. Ako u�ini� ne�to dobro i pozitivno, ako uspije� u ne�emu onda tek vidi� pravo lice 'normalnih ljudi'. To je bolesno. Jer nema opravdanja za to �to �ine. Tebi, prijateljima, ma bilo kome, samo da si uzdignu te sitne du�e. Taj ljudski �ljam. Otpad. Jad i bijeda. Nisam mislila da �u ikada ovo re�i, ali totalno mi se gade ljudi. Izbjegavam susrete s njima koliko god je to mogu�e. Jer jednostavno, ono �to �ine je uistinu bolesno. Neljudski. Gdje su nestali dobri ljudi?! Oni koje mo�emo nazvati �ovjekom.
Pro�la sam toliko toga, nau�ila sve o ljudima i njihovom pona�anju, funkcioniranju, znam �to su spremni u�initi da sebe dignu u tu�im o�ima, znam koliko frustracija lije�e preko drugih. No, ono �to me uvijek mo�e ponovo iznenaditi je koli�ina ljudske gluposti, zavisti, jala, ljubomore... Koja uistinu nema granica.

In my head...

noreply@blogger.com (deep) — Sat, 08 May 2004 01:30:00 +0000

Zadnjih par no�i, to�nije skoro cijeli ovaj tjedan, nikako nemogu zaspati...Ne �elim se kljukati pilsevima jer to nije ona klasi�na nesanica, ve� mi glava 'puca' od koli�ine misli, razmi�ljanja koja stavljam na papir, a ponekad ih i ovdje podijelim sa Vama. Najdra�i ba� i nije zadovoljan �injenicom da sam skoro svaku no� budna do zore, a onda drugi dan teturam po ku�i ko zombi, nesposobna za bilo kakav fizi�ki rad...Ali, mozak samo prima informacije, prera�uje ih, sortira, odbacuje one nekvalitetne i negativne, i polako mijenja moj odnos prema nekim stvarima...A to je ono �to sam �eljela i �ekala. Promjene. U glavi. Osjet, percepcija. Osje�aji. Izra�aj. Libido. Razumijevanje. Prihva�anje. Kritika. Samokritika. Smirenost. Gre�ke kao normalna stvar, a ne da svaki puta ubijem sebe u pojam jer sam ne�to sjebala. Pohvale, divljenje zbog svega �to sam u�inila jer je tako, a ne zbog nekog sa�aljenja....Mogla bih ovako jo� 5 strana teksta ispisat, no mislim da je ovo �isto dovoljno da se shvati poanta.

28.4. = 28 godina

noreply@blogger.com (deep) — Wed, 05 May 2004 23:36:00 +0000

Hvala Clitorelli na lijepim �eljama...
Evo ve� punih tjedan dana u�ivam u svojih 28 godina...Iskreno sam bila iznena�ena brojem ljudi koji su se sjetili �estitati mi ro�endan - mislila sam da sam za njih prekri�ena, obzirom na moje drogiranje. Ali, o�igledno dobra rije� daleko se �uje, a lo�ija jo� dalje - tako ka�u, a i osjetila sam to na vlastitoj ko�i...
Neki dan su me zvali na proslavu 10 godina mature. A najbolja fora u cijeloj pri�i je da je to razred u koji sam i�la do zadnje godine, no oni me i dalje smatraju dijelom 'ekipe' iz srednje, dijelom razreda...Na moje pitanje - pa dobro, �ta �u vam ja kad nismo ni zajedno maturirali i to nije mojih 10 god mature, odgovor je bio - tebe smo se prve sjetile koga bi trebalo pozvat, zadnja je godina bila �uplja i dosadna kad si oti�la...i uvijek �emo te smatrat dijelom na�eg razreda bez obzira na sve, jer toliko smo toga zajedno pro�li, toliko divnih trenutaka, toliko smo vremena proveli zajedno...Zato - izvoli se nacrtat na godi�njici mature!!!! Naravno da mi je bilo jako drago �to su me se uop�e sjetili, a kamoli ono �to su govorili...
I tako se ja polako vra�am u normalan svijet, polako se prilago�avam normalnom svijetu...Jedino �to me mu�i su ona prokleta crna razmi�ljanja...Uvijek na sve gledam najgore mogu�e. Iako recimo znam da krivo razmi�ljam, da neke stvari nisu takve kako ih ja do�ivljavam, ustvari sigurna sam da su potpuno druga�ije i pozitivne, ja i dalje nastavljam po starom - ajmo sve gledat u najgorem svjetlu, pa ako ispadne dobro - ve�a sre�a i zadovoljstvo...Sama sebi idem na �ivce takvim na�inom razmi�ljanja, dok Najdra�i ve� lagano ludi. �to je najgore od svega, ja ga u potpunosti shva�am, ali sam toliko tvrdoglava da nebi priznala da grije�im za ni�ta na ovom svijetu...jebeno sam tvrdoglava. I to me ko�talo puno toga u �ivotu...
Znam da moram promijeniti taj glupi na�in razmi�ljanja, da moram prestati sa totalno negativnim o�ekivanjima tj. o�ekivanja = nula, ali kad �ivi� tolike godine sa takvim stavom, te�ko je u ovako kratkom periodu promijeniti kompletan sustav vrijednosti, na�in razmi�ljanja, o�ekivanja, vratiti samopouzdanje...
Trudim se koliko mogu, i taman po�inje sve biti OK i onda se ne�to desi i ja potpuno potonem...Izbri�em sve ono �to sam napravila do tada. Pa onda sve ispo�etka. I tako ve� neznam koliko puta u ova zadnja 4 mjeseca...
Onda me Najdra�i pita da �to mi je...Za�to sam takva nikakva?! Da �to se desilo?! I onda kre�e obja�njavanje po 100-ti put, koje ve� i njemu ide na jetra, kao i meni. Jer ga oboje znamo napamet. Ko pjesmicu. I na kraju se sve svede na to da ja tra�im jo� vremena da se sredim i da sredim svoju blentavu glavu, koja jednostavno nemo�e prihvatiti ni�ta lijepo kao normalno, jer su joj se zadnjih 13 godina de�avala sama sranja...A svaki put sve ostane nedore�eno i svaki put kada se taj razgovor vodi, Najdra�i lagano pukne za jo� jedan stupanj...Samo se pitam gdje je granica...Jer da on ode, za mene bi to bio kraj. Priznajem, bez njega nemogu i on mi je najdivnija, najljep�a, najiskrenija, najbolja 'stvar' koja mi se desila u �ivotu, bez njega nebi uspjela ovo �to sam napravila, bez njega bi i dalje bila u svom 'privatnom paklu'...Jer ono �to je on trpio skoro godinu dana sa mojim hepovima, a onda samnom pro�ivio i pre�ivio moje skidanje, krize i sve �to ide uz to - rijetki su ti koji bi se upustili u takvu 'avanturu'...Neznam kako bi to uop�e druga�ije i nazvala...Kada se samo sjetim kako sam odurno kljucala svake ve�eri, a on je bio uz mene, trpio i �utio i voljeo me vi�e od i�ega...Do�la bi po njega na posao, oti�li bi kod njega ili kod mene, pri�ali koji sat, gledali tv i ja bi obavezno zakljucala na sat-dva i onda bi do�la sebi...Tek tada smo mogli voditi ljubav, normalno pri�ati i biti normalni. Gadila sam se sama sebi, zbog svega �to mu radim, ali trebalo je pro�i dosta vremena da ka�em - dosta i stvarno to i napravim!!! A on je bio toliko strpljiv, nikada nije ni glas povisio na mene, i zato je sve to �to sam mu radila boljelo jo� vi�e...Bio je moj oslonac, pru�ao mi potpunu podr�ku, bio je uvijek tu kada sam ga trebala. I jo� uvijek je tu uz mene, i dalje je moj oslonac, moja podr�ka, moje sve...I dalje, nakon svega, me voli vi�e najvi�e, planira budu�nost samnom i trpi moja 'stanja' i 'faze'...Histerije kad bi ostala bez terapije, ujutro �iv�ano�a, odlazak doktorici, cigareta za cigaretom, njegov strah kako �u se vratiti doma, dal' �u biti u stanju voziti, dal' �e mi pozliti...Tako je i dan danas - brine za mene, o meni i ponekad mi se �ini da sam prokleto sebi�na u cijeloj toj pri�i. Definitivno moram promijeniti neka svoja razmi�ljanja, na�in razmi�ljanja i stavove...a pogotovo pona�anje prema Najdra�em...Po�eti mu vra�ati sve ono �to je u�inio za mene, a ne se pona�ati kao razma�eno derle...Prestati misliti da je samo po sebi razumljivo da je on taj koji �e brinuti o meni, ve� po�eti sama o sebi brinuti...I brinuti o njemu. Nositi ga kao kap vode na dlanu, a ne zahtijevati i misliti da to mora tako biti jer sam si ja tako zamislila...
Volim ga vi�e od i�ega na ovome svijetu, ali kao da to neznam pokazati. Barem ja sebe tako do�ivljavam. A tako bi �eljela svaki dan skuhati mu ru�ak, oti�i u du�an, na plac, pro�etat s njim, prestati kukati kako mene boli ovo i ono, kako mi nije dobro i za promjenu �uti, razumjeti i pomo�i mu u njegovoj boli i njegovim problemima...
Vrijeme je...Vrijeme je promjena. I to drasti�nih...

Pod okriljem no�i

noreply@blogger.com (deep) — Tue, 27 Apr 2004 02:03:00 +0000

Jo� me samo jedan dan dijeli od 28-og ro�endana...Nemojte krivo shvatiti, nisam od onih koje skrivaju godine, ve� nemogu vjerovati da sam dopustila sama sebi da propustim tolike godine �ivota i bacim ih u nepovrat...Tolike godine, kojih se ni ne sje�am, a trebale su biti kako ka�u � najljep�e godine �ivota...Gdje su nestale?! U prokletoj strci za dopom, odla�enju po terapije i la�nom svijetu prepunom la�nih prijatelja, koje nisam ni vidjela otkad sam prestala sa �lagiranjem... Dodu�e, nikada se nisam ni zavaravala mi�lju da su to pravi prijatelji i da �e ta prijateljstva trajati i kad se skinemo...jer sam znala �im prestanem tra�iti dop, imati hepove, imati novaca da �e svi nestati, kao da nikada nisu ni postojali. Iskreno, ne nedostaju mi nimalo, one ljude koje trebam oni su uz mene i znam da �e uvijek biti uz mene, bez obzira da li je dobro ili zlo u pitanju.
No, ne �elim pisati o takvim ljudima, �elim s Vama podijeliti sre�u i radost �to sam po�ela ponovo izlaziti me�u ljude, dru�iti se i �to sam se nakon toliko godina uspjela otvoriti. Vi�e ne skrivam razloge moga drogiranja, jer napokon sam se pomirila sa pro�lo��u i mogu otvoreno pri�ati o njoj bez imalo srama i boli, bez straha da �e me netko odbaciti zbog svega onoga �to sam do�ivjela i pre�ivjela. Ustvari de�ava se potpuno obrnuta stvar � ljudi mi se u neku ruku 'dive' i po�tuju me �to sam nakon svega, nakon 13 godina nesre�e, drogiranja, problema, uspjela ostati toliko normalna i �esto nemogu vjerovati kako se dobro nosim sa svime �to mi se desilo. Istina, boljelo je toliko jako da sam �esto mislila prekinuti tu bol i puknut si 'zlatni �ut', ali uvijek sam se nekako uspjela othrvati toj pomisli �ak i kada nisam vidjela ni trunku nade i svjetlosti u tome mraku u kojem sam �ivjela tolike godine...A mogla sam toliko toga u�initi. Sa sobom, svojim �ivotom; mogla sam biti majka, profesorica, mogla sam...Mogla sam birati, no na�alost, umjesto napredovanja, na kraju sam izabrala drogu...Nemogu re�i da nisam poku�ala, �ak sam jedno vrijeme bila dobra i redovna studentica, �ista, sretna...tada sam i mogla postati majka. Ali, sudbina je druga�ije htjela � nakon prometne nesre�e izgubila sam bebu. I nakon toga samo su po�eli problemi i nesre�e, jedna za drugim...I tada sam se predala, nisam imala vi�e snage. Dotuklo me. Ubilo me. A ja sam dopom ubijala osje�aje u sebi, jer bol je bila nepodno�ljiva...i psihi�ka i fizi�ka...
Mislila sam da vi�e nikada ne�u mo�i voljeti, biti ona prava ja, dopustiti nekome da sazna moju istinu, ali i to se desilo. Trebalo je pro�i mnogo vremena da upoznam Njega, �ovjeka koji je od prvoga dana uvijek tu, �ovjeka kojeg volim vi�e od �ivota...�ovjeka koji nije optere�en onime �to je bilo, ve� onime �to �e biti. Budu�nost, na�a zajedni�ka, to je jedino �to ga zanima. Jo� davno mi je rekao, dok sam jo� opako bila navu�ena na hepove, da sam ono �to je cijeli �ivot �elio i da jedino �to sada �eli je da zauvijek budem njegova...I jedino �ega se boji je da me ne izgubi. Koliko sam samo puta plakala, �itaju�i njegove poruke, razmi�ljaju�i o njegovim rije�ima i grizla sama sebe zbog te moje proklete ovisnosti i pro�losti. Jer netko tko te prihvati kao �to je on prihvatio mene, kada sam bila u najgorem stanju, doslovce kada sam bila na samom dnu, barem �to se psihe ti�e, a i zdravlja (jo� sam uvijek imala hepatitis B), kada sam izgubila i ono malo samopouzdanja koje sam imala, kada taj netko u tebi prepozna i na�e i ono malo ljepote koju nosi� zakopanu negdje duboko u sebi i izvu�e je iz te tame u kojima je provela godine i godine, onda zna� da je taj netko onaj kojeg si cijeli �ivot �ekala... A ja sam uni�tavala i njega i sebe. I znala sam da tome mora do�i kraj, jer nisam vi�e mogla podnjeti njegov tu�ni pogled i moju u�asnu gri�nju savjesti, koja me izjedala poput raka. Pru�io mi je ono �to sam oduvijek trebala i tra�ila - potporu kada mi je najte�e i nesebi�nu ljubav. Bio je uz mene 24/7 od prvoga dana, a kada je do�ao trenutak moje odluke, moje skidanje - tada je za mene u�inio ono �to nikad nitko nije u mome cijelom �ivotu. Znao je kada ga trebam uza sebe, kada �elim biti sama, jednostavno je znao. Jer me osje�a, jer zna �to trebam i �elim...I zna kada to trebam, zna ono �to �u re�i, zna kako se osje�am u svakome trenutku a da mu to netrebam posebno govoriti - dovoljan je jedan pogled i On zna...Kao �to i ja znam Njega. Koliko nam se samo puta desilo da istovremeno ka�emo istu stvar, da to�no znamo o �emu onaj drugi razmi�lja, da dovr�avamo jedno drugome re�enice...
Kada se samo sjetim na�eg prvog susreta, njegovih divnih o�iju i one minute koja je trajala kao cijeli �ivot, koja me probudila iz dugogodi�njeg sna, njegovog osmjeha...Gledali smo jedno u drugo, rije�i su bile suvi�ne i od prvog trenutka sam znala da je On taj kojega sam godinama �ekala i tra�ila...Proveli smo cijelu no� zajedno, pri�aju�i kao da se znamo cijeli �ivot, smijali smo se od srca � da samo znate koliko mi je nedostajao smijeh, onaj pravi, a ne onaj koji sam godinama nosila poput maske i nikada ne�u zaboraviti tu no�. No� koja me promijenila zauvijek....

Zaborav

noreply@blogger.com (deep) — Sun, 25 Apr 2004 16:37:00 +0000

Toliko bi vam stvari �eljela ispri�ati, toliko svojih misli podijeliti sa vama...
Zadnje dane jednostavno ne mogu vjerovati koliko ljudi mogu postati zlobni - samo da nahrane svoj ego...Koliko se mogu nisko spustiti i besramno lagati iz samo njima poznatih razloga. A pogotovo je neshvatljivo kada je to netko koga zna� u du�u, s kime si proveo godine �ivota, pru�io mu sve, dao mu sebe...I nakon svega �uje� takve gadosti, da ustvari nemo�e� pojmiti �to se tom bi�u desilo, koliko se promijenila ta osoba. A mislio si da ga zna� bolje nego sebe i nekad si bio spreman dati sve za njega i on za tebe...Netko koga si volio, tko je volio tebe, s kime si djelio dobro i zlo, pro�ao, pro�ivio i pre�ivio toliko toga, koliko mnogi cijeli svoj �ivot ne pro�u...
A ono �to me jo� i vi�e fascinira u toj cijeloj pri�i je da taj netko ne shva�a da ustvari pljuje po sebi i svemu onome �to je bio spreman u�initi i �inio je u ime ljubavi...
Da, i ovo je jedna heroinska pri�a sa tu�no-sretnim zavr�etkom koji se desio prije par godina...Za mene je zavr�etak sretan, ali za njega je tu�an i gorak...Jer danas je on taj koji sjedi zatvoren iza re�etaka na odjelu, a ja sam ta koja ponosno kora�a u novi �ivot...A na po�etku pri�e je bila obrnuta situacija - ja sam bila ta koja se borila sa ovisno��u i koja se skrivala od �ivota. Danas je to on...Ali, naravno, kao i u svakoj pri�i ja sam glavni krivac za njegovu ovisnost - jer uvijek je netko drugi kriv. Danas pri�a la�i kako ja obmanjujem sve oko sebe, kako sam ustvari ja ta koja la�e, koja je na odr�avanju...A on je moja �rtva, ja sam ga povukla u svijet ovisnosti i obmane, ja sam kriva �to je on ovisnik o heroinu...�ak ni �injenica da se drogirao davno prije nego smo se i upoznali ne igra nikakvu ulogu u svemu. istina, nije bio heroinski ovisnik, ali je zato uzimao sve ostale droge. Heroin mu je bio samo �lag, �e�er na kraju...Nema ni veze �to sam ja bila ta koja ga je preklinjala da to ne radi, da se ne igra vatrom jer �e sagoriti jednoga dana. I to se desilo...
Nema ni veze �to sam mu spasila �ivot nekoliko puta, kada su ga njegovi prijatelji overdoziranog ostavljali meni pred vratima, �to sam svoju terapiju davala njemu samo da se izvu�e iz toga prije nego �to potone do kraja...To je sve zaboravljeno. Sada samo pri�a ono najgore o meni, misle�i da �e ga to di�i u ne�ijim o�ima - jer on je bio i on je 'frajer'...Samo je zaboravio onu staru izreku - ko visoko leti, nisko pada...a on je tako �arko htio letjeti, biti priznat, biti 'netko i ne�to'...Sada je nitko i ni�ta, dijete zarobljeno u odraslom tijelu za kojeg i dan danas majka i baka rje�avaju njegove probleme. Izgubljen na ovome svijetu, jo� uvijek tra�i utjehu u heroinu, poku�avaju�i na taj na�in rje�iti se maj�inih skuta iza kojih se cijeli �ivot krije i iza kojih bje�i �im iskrsne neki problem u njegovom �ivotu...Dokazati da je on 'faca'...
�alosno kad se samo sjetim koliko je lijepih trenutaka bilo u toj pri�i...Koliko ljubavi, osje�aja, iskrenosti...No, sve te lijepe trenutke je u sekundi 'izbrisao' iz mojih sje�anja kada sam shvatila kakva je ustvari osoba...Namjerno ne �elim re�i �ovjek, jer da bi bio �ovjek mora� imati svoje 'ja'... I stajati iza svega �to si rekao, ali u ovoj je to pri�i nemogu�e...Jer sve �to on govori su odrazi njegove nemo�i, jala, zavisti i ljubomore...
�alosno je kada zna� zbog �ega i otkuda tolike la�i...
Tanka je granica izme�u ljubavi i mr�nje...
A ono izme�u, �to ja osje�am � ravnodu�nost...zaborav...ni�ta...

Love, love, love...

noreply@blogger.com (deep) — Sun, 25 Apr 2004 16:29:00 +0000

Dugo nisam pisala...A imam osje�aj da bi mogla sada ispisati stranice i stranice teksta. Koliko novih spoznaja, veselja, osmjeha na mom licu. Sunce je zasjalo i ja sam �ivnula...Svaki dan izlazim van, osmjeh ne silazi sa moga lica i sve se to zbiva samo iz jednog jedinog razloga...Ljubav...toliko je toga napisano o njoj, ali kada se jednog dana probudi� i shvati� da je tvoja ljubav stvarna i vje�na, kada u potpunosti nestane onaj strah od gubitka - tada osmjeh vi�e ne silazi sa tvoga lica...Svakog se jutra budim sve sretnija i sretnija, i ponekad se pitam - zar uistinu �ovjek mo�e biti toliko sretan jer je osjetio, do�ivio i �ivi svoju ljubav...Kada se prestane� bojati da �e� se drugoga jutra probuditi u hladnoj postelji, a miris va�e ljubavi je jo� uvijek prisutan...
Bilo mi je te�ko prihvatiti �injenicu da �e Najdra�i jednoga dana mo�da oti�i i stalno sam se borila s mi�lju o praznini koja ostaje kada se nekome u potpunosti preda�, kada mu daje� cijeloga sebe, bez ikakvih granica...�eljela sam, kao i skoro sve �ene ovoga svijeta potvrdu da me voli, da nosim njegovo prezime...Bila sam sumnji�ava, ljubomorna, borila sam se sa demonima iz pro�lih dana, kada nisam bila sigurna u ni�ta...Ali, danas sav je strah nestao, ja sam se u potpunosti predala i dajem cijelu sebe, ne strepe�i da �e on jednoga dana oti�i...Jer on me pustio u svoj svijet, daje mi cijeloga sebe, i napokon vi�e nema onoga straha da �e moj biv�i na�in �ivota uni�titi ono najdivnije �to postoji na svijetu...Nas...
Trebalo je vremena da i on upozna i navikne se na pravu mene, i nije bilo lako ni njemu ni meni zadnjih par mjeseci...Pre�li smo onu granicu. Danas je bitno samo da je tu pored mene i da sam ja pored njega...Vi�e ne poku�avam uvjeriti se u njegovu ljubav na krive na�ine. Jer postala sam svjesna da za ljubav koju djelimo nije potrebno ni�ta osim nas dvoje...Nikakvi dokazi, poput prstena na ruci, samo osje�aj koji oboje nosimo duboko u sebi - da je cijeli �ivot pred nama i da �emo iskoristiti svaki trenutak koji nam se pru�a na najbolji na�in...da ne�emo gubiti vrijeme i jednoga dana �aliti....da �emo �ivjeti nas i na�u ljubav onako kako ona to i zaslu�uje...Potpuno, iskreno i bez granica...Jer cijeli svijet je na� sve dok imamo jedno drugoga...A to je cijeli �ivot....
I svakoga �u se dana buditi sa osmjehom na licu i osje�ati toplinu njegova tijela...

In memoriam

noreply@blogger.com (deep) — Thu, 01 Apr 2004 17:47:00 +0000

Danas sam zapalila svije�u...
Sve do prije 6 godina svje�ice bi se nalazile na torti, a ne u hladnom stalku za du�ice...
Smijeh i radost zamijenile su suze i tuga...
Kao da je bilo ju�er kada sam se oprostila od njega i zadnji put ga vidjela, iako je ve� tada on mene gledao sa krilima an�ela...
Tada sam uistinu bila slomljena kao nikada u �ivotu...oti�ao je �OVJEK kojeg sam obo�avala, kojem sam se divila, koji je meni bio uzor...
Ostavio mi je najve�e blago - svoju mudrost, divne uspomene...nau�io me da budem otvorena srca, da brinem za druge, nau�io me da prihvatim �ivot onakvim kakav je...pomogao mi je da shvatim da je �ivot sudbina od prvoga dana...da za sve postoji razlog...da ni�ta nije samo da bi bilo...
Danas su opet potekle suze dok sam palila svije�u...za mog dedu koji ustvari nikada nije oti�ao...jer �e zauvijek �ivjeti u mom srcu...i biti dio mene...
Hvala ti za sve...

Faze

noreply@blogger.com (deep) — Sat, 27 Mar 2004 14:53:00 +0000

Pretpostavljam da sam i ja stigla u onu fazu preispitivanja same sebe, tra�enja razloga da ne pokleknem i da sebe nastojim uvjeriti da je ipak bolje biti �ist nego popustiti kad stignu prva sranja...Priznajem, izgubljena sam zadnjih dana, le�im u krevetu i razmi�ljam po cijele dane...No, i u cijelom tom konfuznom stanju, ne nalazim razloga da se vratim hepovima i dopu. Ponekad se niti nemogu sjetiti onog feelinga koji mi je dop pru�ao...kao da sam potpuno blokirala te informacije u mom mozgu. Znala sam da �e do�i i ovaj period kada �u biti ranjiva, slaba, samo korak do povratka, ali ipak nisam u�inila taj zadnji korak. Ne�to mi brani. Ponos, sre�a, Najdra�i?! Ne �elim iznevjeriti sebe, ni ostale koji su vjerovali u mene. To bi mi bio najgori �amar, najgori pad svih ovih godina....
Te�ko je, prokleto je te�ko. Gurati naprijed, a za sobom vu�i taj teret ovisni�ke pro�losti. Ispuniti sva svoja i tu�a o�ekivanja, ponekad mi se �ini nemogu�im ciljem. Ali, ne predajem se, ne posustajem. Ra�e se povu�em u osamu, izguram taj dan najbolje �to mogu...naravno, da nema Najdra�eg bilo bi puno te�e, mislim �ak i nemogu�e.
U glavi je kaos...tisu�e misli, informacija, pitanja, a sve tra�i odgovore...na koje ja nemogu odgovoriti, ve� samo �ivot i vrijeme. Borila sam se za sebe, napravila sam ono �to svi smatraju najte�im, ali ono �to dolazi poslije - to je najte�e. Postati 'normalan', izbrisati tragove pro�losti i krenuti dalje...
Neznam odgovore na mnoga pitanja. Ali ono �to znam je da vi�e nikada ne�u pokleknuti, vratiti se u taj svijet...Jer �elim biti �ovjek sa svim osje�ajima. �elim slu�ati, vidjeti, osje�ati, plakati, smijati se...�elim se osje�ati �ivom i �ivjeti sa razlogom, a ne �ivjeti samo da �ivim...

Normala

noreply@blogger.com (deep) — Fri, 19 Mar 2004 18:59:00 +0000

Da vam se malo javim, jer ba� nisam bila aktivna na forumu i nisam pisala blog ve� 9 dana...
Malo sam se rastr�ala po gradu, posao, zubar - jo� jedan razlog za�to mrzim heptanone, uni�tili su mi zube do kraja - pa malo kod frizera, ipak je prolje�e i sad sam totali�e plavu�a i mogu se samo blentavo cerekat :))) ... Toliko se toga desilo u 9 dana, ali ni�ta senzacionalno, nego �isto normalne stvari koje se de�avaju 'normalnim' ljudima. Ono �to ko junkie nisam ni htjela raditi, ni do�ivljavati, a nije me ni bilo briga. A sada mi je to tako divno...jurcat po gradu, obavljat poslove, rje�avat stvari, raditi svoj posao, raditi po ku�i, sjest na terasu i popit kavu sa mamom...Ono �to sam prije smatrala dosadnim i kretenskim, sada mi pru�a potpuno zadovoljstvo. Ustvari, �injenica da sam 'normalna' je ta koja me �ini sretnom i zadovoljnom...I nema �anse da bi ovo ikad vi�e zamijenila sa onim paklom...
Danas je 79 dana da sam �ista...Da mi je netko prije 4 mjeseca rekao da �e tako biti, samo bi se nasmijala i rekla a-ha, mo�' mislit...Mislila sam da je nemogu�e. No, bio je dovoljan jedan 'klik' u glavi da budem tu gdje sam sada...Samo jedan 'klik', samo jedna odluka...ni�ta vi�e...

On

noreply@blogger.com (deep) — Fri, 12 Mar 2004 03:59:00 +0000

5:00 ujutro...nisam spavala skoro ni�ta no�as..ustvari zaspala sam oko 22:00 i probudila se oko 2:00...
Dan po�injem sa 'Because you loved me' i toplim nescafeom...
3 sata sam le�ala u krevetu pored Najdra�eg i vrtila slike pro�losti. Samo tuga, jad i bol. Bilo je i sretnih trenutaka u tih 13 godina, ali na�alost oni ru�ni su ih daleko nadma�ili...a moglo je sve biti druga�ije. Samo da sam u jednom trenutku svoje mladosti donjela ispravnu odluku...ali, iz straha, srama, neznam ni sama �ega vi�e po�ela sam se drogirat samo da zaboravim....vrlo skoro sam postala ovisna o boli. Po�elo je sa rezanjima same sebe, nikad nisam htjela imati de�ka, samo sam brijala i u�ivala u boli odbijanja i odbacivanja...totalna autodestrukcija, namjerno sam si nanosila bol...a �emu?!
13 godina je trebalo da napokon nekome ka�em...ni doktori, ni psihijatri nisu to mogli izvu�i iz mene...zakopala sam to duboko u sebe, znaju�i �to si radim, ali samo sam htjela zaboraviti...do�ao je dop - moj spas, moj zaborav...i trajao je godinama...radila sam sve samo da ubijem taj osje�aj...nije bilo bitno koja je droga, samo daj, daj, daj...Daj da ne boli, da me ne pro�dire, da mi ne trga srce...

I onda je do�ao on...vjerovao je u mene, vidio u meni ono ne�to �to nitko drugi nije vidio. Posvetio je skoro godinu dana svog �ivota bore�i se samnom i za mene. I, napokon, u jednom trenutku uhvatila sam 'dnevnik' i ispisala 10 stranica o svome �ivotu...Tuga u njegovim o�ima mi je rekla sve. Tada sam napokon shvatila da je on tu uvijek i da �e uvijek biti uz mene. Samo je rekao - pro�lost je pro�lost...�to je bilo - bilo je, vrijeme se nemo�e vratiti...to�no 13 dana kasnije popila sam zadnji heptanon...jer sam znala da �e on uvijek biti tu...bez obzira na sve...
Ono �to osje�am uz njega, prvi sam puta i osjetila uz njega. A to je sigurnost i ona prava ljubav - bez ikakvih granica...kada daje� sebe u potpunosti, bez straha...a zauzvrat dobija� isto toliko, �ak i vi�e...
Zauvijek...